"Najljepši su susreti ako su iskreni, istiniti i prijateljski. Ja sam uvijek željela kroz muziku donijeti poruke ljubavi i prijateljstva. To je nešto najljepše što se svima nama može dogoditi. Vidimo se 14. februara", poručuje Josipa.
Unikatna pojava muzičke scene - vokalno superiorna, specifičnih interpretacija i nekonvencionalna stila - Josipa je izgradila svoj karakteristični pevački i modni identitet s potpisom. Prepoznatljiva i po hitovima kakvi su "Magla", "Hir, hir, hir", "Gdje Dunav ljubi nebo", "Boginja", "Danas sam luda"...
"U tih 50 godina meni je apsolutno najljepša muzička suradnja i život sa Karlom Metikošem (1940-1991). On je napravio za mene najljepše pjesme koje žive i danas. Napravio je antologijski album 'Dnevnik jedne ljubavi' (1973) i autor je dviju rok opera 'Gubec Beg' (1975) i 'Grička vještica' (1979). Napravio je sve moguće hitove kao 'Magla', 'Danas sam luda'... To su najljepši trenuci, na to sam ponosna", kaže Josipa.
Pošto se pred kraj gimnazije zainteresovala se za rok muziku Josipa je počela 1967. godine pevati u grupi O'Hara, posle nazvanoj Zlatni akordi. Ubrzo potom dobiva priliku da samostalno nastupi na najvažnijem festivalu zabavne muzike u Opatiji 1968. godine kada odnosi niz nagrada s pesmom Arsena Dedića "Što me čini sretnom".
"Bila sam članica grupe O'Hara i nastupili smo u Domu omladine Beograda krajem 1967. godine. To je bio prekrasan koncert! Izašli smo u tada poznatom muzičkom časopisu Džuboks! Početkom 1968. sam bila članica grupe Zlatni akordi i snimili smo singl sa četiri pjesme. Bili smo na Šlageru sezone i Subotičkom festivalu, gdje smo sve nagrade odnijeli. U samom početku je bilo već jako burno", priseća se Josipa.
Bio je to buran početak karijere tokom koje se Josipa posvetila pronalaženju novih, originalnih, često i šokantnih rešenja, što je uvek i na svakom mestu čini atraktivnom, zanimljivom i provokativnom. U jednoj rečenici: Josipa Lisac nije kao drugi…
