​Life Story

Roman Polanski: Večiti begunac od đavola

0
Legendarni reditelj Roman Polanski, čiji su filmovi odavno deo istorije sedme umetnosti, ponovo je na meti američkog tužilaštva.
Roman Polanski, foto: Profimedia
Roman Polanski, foto: Profimedia






dahće











- Sećam se da sam bio kod bake u poseti i naslutio šta će se desiti. Isprva mi nije bilo sve potpuno jasno i gledao sam kako ljudi prestrašeno beže u svom pravcima. A onda sam video zašto se ulice tako brzo prazne. Nemački vojnici terali su neke žene. Umesto da pobegnem kao ostali, imao sam potrebu da gledam. Jedna starija gospođa na začelju grupe nije mogla da sustigne ostale. Nemački oficir gurao ju je nazad u kolonu, ali ona je pala i tada se u njegovoj ruci iznenada pojavio pištolj. Začuo se prasak i krv je počela da izvire iz njenih leđa. Potrčao sam u najbližu zgradu, stisnuo se u smrdljivo udubljenje ispod nekih drvenih stepenica i satima nisam izlazio odatle. Od tada imam neobičnu naviku da  stiskam pesnice toliko jako da mi se na dlanovima pojavljuju žuljevi. Takođe, jednog jutra probudio sam se i shvatio da sam se pomokrio u krevet -



Gubi se!



vežbe gađanja Pijanista




- Posle rata, kad se moj otac vratio iz logora, još sam verovao da je majka živa i da će se jednog dana vratiti. Čuli smo da je deportovana u Aušvic i mislim da on tada nije znao da je ta grupa u kojoj je ona bila odvedena direktno u gasne komore.





- Sećam se odnosa sa ocem pošto se vratio iz Mauthauzena. Ponekad je sedeo sa drugim logorašima i onda bi evocirali uspomene na strahote koje su preživeli. Na primer, on je papirom od džaka u kojem se držao cement previjao rane da bi sprečio njihovu infekciju. Koristili su ga i da se preko noći u njega uviju kako bi se sačuvali od buva. Nisam voleo te priče, a najmanje one o kažnjavanju




- Bio sam opčinjen, mada su se prikazivali samo nemački vojnici, njihovi tenkovi i povremeni antijevrejski slogani.







- Vremenom, to je preraslo u nešto mnogo više od zabave i postalo moja apsolutna opsesija. Bio sam hipnotisan svim što ima veze sa filmovima, ne samo onim što se dešava na platnu, već i kompletnom aurom koja ih okružuje. Voleo sam svetleći pravougaonik platna, snop svetla koji se kroz mrak probija od projektora do njega, čudesnu sinhronizaciju zvuka i slike, čak i prašnjavi miris sedišta. Više nego bilo čim, bio sam fasciniran samim procesom nastanka filma.



Nož u vodi



- Moraš živeti u komunističkoj zemlji da bi zaista razumeo koliko to loše može da bude. Onda istinski ceniš kapitalizam - Obećane zemlje



Repulsion gladan Rozmarina beba




svinja


- Videla sam ženu u beloj haljini, svu krvavu. Vrištala je, dozivala majku i molila za život svog nerođenog deteta. Ugledala sam Keti kako je bode nožem. Razmišljala sam da li da uđem u kuću, ali shvatila sam da će nas, ukoliko ne budem čuvala stražu, sve pobiti. Sela sam u auto i čekala da se sve završi.

- Naravno da postoje fantazije o osveti! Da sam našao ikog od njih nakon tog događaja, momentalno bih ga ubio, ali tu je i glas razuma. Uvek sam se protivio konačnoj kazni, a tada sam bio direktno suočen sa pitanjem: da li ovi ljudi treba da budu konačno kažnjeni? Šta bih time dobio? Za svet, to je bio događaj, a šta je sa mnom? Moja ljubav više nije tu. Kakve veze ima kako je uzeta od mene, da li je umrla od raka ili infarkta? Kad nekog izgubiš, izgubio si ga. Okolnosti doprinose tragičnosti događaja, ali samo za one koji posmatraju spolja, ne i za one koji u tome učestvuju



- Jednostavno, o tome više ne mislim. Morao sam da dođem do trenutka kada ću prestati da razmišljam o svojoj ličnoj tragediji. Prijatelji su mi govorili da se moram vratiti poslu, ali u tim trenucima bio sam nesposoban za rad. Jedina stvar koja zaista donosi olakšanje jeste vreme, ništa drugo. Nedugo posle toga sreo sam se sa svojim prijateljem koji je psihijatar. Rekao mi je da će morati da prođu barem četiri godine dok ne počnem ponovo normalno da funkcionišem. Tada mi je to izgledalo kao strašno dug period, ali ispostavilo se da je trebalo mnogo duže. Ne znam kako je mogao toliko da pogreši

Kineska četvrt






- Znao sam da taj čovek neće reći: Jao, bože, ovo me je uništilo, ne mogu da radim. To ne postoji u njegovom rečniku. Sigurno se neće predati, što ne znači da nije svestan težine situacije. Ali, Roman nikad nije bio neko ko će dopustiti da ga nešto ograničava. On je genije



To je kao da me pitate: Kad bi imao brata, da li bi on voleo sir?
Tes Špiglu


- Imao sam isključivo profesionalan odnos sa većinom glumica, praktično sa svima osim Emanuele (njegove sadašnje supruge - prim. aut.), Šeron i možda Nastasje. Nastasja i ja više nismo bili zajedno kad sam snimao Tes. Ne, postojale su samo dve žene u mom životu.

Pirate Detektivu. Dovedi je

- Bio je to najbolji posao u celoj Dominikovoj karijeri. Komično je što sam sadašnju suprugu upoznao preko kasting-direktora, ali to sa filmom nije imalo nikakve veze jer za nju nije bilo uloge

Frantiku Gorkom mesecu Veneri u krznu

Roman by Polanski Sumnjam da ću ikada više biti u stanju da živim s nekom ženom jer, bez obzira na to koliko je pametna, komunikativna, vedra i prilagodljiva mojim raspoloženjima, nehotice počinjem da je poredim sa Šeron







- Koliko ga je to promenilo kao stvaraoca? Nimalo - Dobar je i talentovan kao što je uvek i bio. On je skoro legenda ili je to već postao, teško mi je da to kažem pošto mi je muž. Roman je takav kalibar reditelja kakvih je malo u svetu. A da li se promenio kao osoba? Nije, samo je postao malo osetljiviji, što je lepo.



- To je bio samo trenutak, pre i posle toga sve je bilo normalno. Uostalom, svako ima uspone i padove.

Roman Polanski: Filmski memoari, Ona je dvostruka žrtva moja i žrtva medija,



- Je li to duh begunca? Pobegao sam od nacista iz jevrejskog geta, a potom i od komunističke diktature, bežao sam od progona. Možda nije trebalo da uteknem ni iz geta




Piše: Igor Karanov
makonda-tracker