Intervju

Andrijana Videnović: Neke ljubavi nemaju ograničen rok trajanja

0
Pored želje da kao profesor i prodekan Dramskog odseka na prištinskom Fakultetu umetnosti iznedri još nekoliko desetina dobrih učenika, talentovana glumica priča o svojim profesionalnim planovima, šta je privatno raduje, kao i kakve odnose gradi sa sadašnjim partnerom, sinom i bivšim suprugom
foto: Luka Šarac, Privatna arhiva
foto: Luka Šarac, Privatna arhiva

Dok uživa u svom porodičnom gnezdu zajedno sa sinom Lukom (25) i emotivnim partnerom, književnikom Draganom Jovanovićem Danilovom (56), filmska i pozorišna glumica Andrijana Videnović (52) priseća se s dozom sete snimanja serije Sivi dom, u kojoj je ostvarila neverovatno hrabru ulogu famozne Lolike. U divnoj saradnji sa fantastičnim kolegama i još boljim rediteljima ona kaže da je dosta toga naučila i postala bolja glumica. Nikada se nije zadovoljavala lakim ulogama, uglavnom je preferirala karakterne role kao što je ona u predstavi Mala koja se veoma dugo izvodila u Zvezdara teatru. Iako je dugo nije bilo na televizijskim ekranima, nije čekala da je iko pozove i ponudi ulogu nego se sama borila za svoj položaj, te već dugo radi kao profesor dikcije na Fakultetu dramskih umetnosti u Kosovskoj Mitrovici. Posao profesorke obožava i to je nešto što je ispunjava i raduje, ali najviše uživa u uspesima svog sina kojeg je dobila sa kolegom Brankom Đurićem. Drago joj je što se serija Sivi dom ponovo reprizira, jer smatra da problemi tadašnjih klinaca nisu ništa čega danas nema.

 

Kakve vas emocije vezuju za seriju Sivi dom?

 

- Po mom mišljenju, to je jedna od tri najbolje serije, uz Grlom u jagode i Više od igre, koje je Televizija Beograd ikada snimila. Tada mladi reditelj Darko Bajić veoma je pažljivo pravio kasting i kada je konačno sklopio podelu, bila je ona prava. Igrati u njegovoj režiji, pred kamerom darovitog i neumoljivo preciznog snimatelja Borisa Gortinskog, po scenariju Gordana Mihića, značilo je napraviti besprekornu ulogu. Meni je ponuđeno da tumačim lik Lolike, za koju sam, iako već tanka, morala još da smršam, kao i da odsečem svoju dugu kosu i upustim se u avanturu Sivog doma. S takvim kolegama, i mladim i već dokazanim starijim, snimanje je bilo, bez obzira na tešku atmosferu kruševačkog KP doma ili upravo zbog nje, igra istine, koja je tada, a verujem da će i danas kad se reprizira, stići do srca gledalaca širom naše zemlje.

 

Postoji li neka koleginica ili kolega s kojim ste sarađivali, a da vam je mnogo pomogao u daljem radu ili vam je bio veliki uzor?

 

- Imala sam sreću i čast da na filmu i u pozorištu igram s glumcima kakvi su Petar Kralj, Danilo Lazović, Pepi Laković, Žarko Laušević, Miodrag Krivokapić, Laza Ristovski, a da mi režiraju Darko Bajić, Goran Paskaljević, Srđan Karanović, Stanko Crnobrnja, Ljubiša Ristić, Dušan Jovanović, Dušan Kovačević kao i Vida Ognjenović. Radeći s tim ljudima, posle Akademije i mog profesora Milenka Maričića, učila sam da budem glumica.

foto: Luka Šarac, Privatna arhiva

Kada ste postali majka, povukli ste se s javne scene i napravili malo dužu pauzu u karijeri. Da li je to bila vaša odluka ili prave ponude nisu stizale?

 

- Pauza u karijeri nastala je kad sam rodila sina 1992. godine, ali to se poklopilo i s godinama rata, inflacije kao i političkim previranjima. U to vreme igrala sam u Kult teatru predstavu Grickanje duše i Malu u Zvezdari, tako da sam ipak imala osećaj nekog kontinuiteta. Mala je, kao jedna od najuspešnijih predstava Zvezdare, igrana i po sedam puta mesečno. Tada je usledio i poziv profesora dikcije Radovana Kneževića da mu budem asistent na Fakultetu umetnosti u Prištini, te sam upisala i završila magistarske studije na Psihologiji umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Nisam besposlena čekala poziv za novi posao na filmu ili televiziji. Ali moram da kažem da bez mojih roditelja, koji su uvek priticali u pomoć i bili mi uzor u svakom smislu, ne bih uspela tada da organizujem svoj život.

 

Zajedno s bivšim suprugom, kolegom Brankom Đurićem, odigrali ste uloge bračnih partnera Lazarevića u seriji Ljubav i mržnja, a nakon 17 godina braka vas dvoje ipak ste odlučili da se rastanete. Koje su to situacije bile nerešive?

 

- S mojim kolegom i ocem mog sina Brankom Đurićem ne živim već više od devet godina. Nismo se razišli u neprijateljstvu, ali rastali smo se i oboje imamo svoje privatne živote i partnere.

foto: Luka Šarac, Privatna arhiva

Ko je uspeo nakon kraha prvog braka da osvoji vaše srce?

 

- U dubokoj sam intimnoj vezi sa književnikom Draganom Jovanovićem Danilovom i naša ljubav je, citiraću stihove iz njegove pesme: Vino s vulkanskog ostrva stigla kao kasni dar, lepota koja uzbuđuje zato što smo od nje potpuno nezaštićeni. Neke ljubavi nemaju ograničen rok trajanja. Duboko se nadam i želim da ova naša bude takva.

 

Kakav odnos vaš partner ima s vašim sinom Lukom?

 

- Njih dvojica imaju odličan, neopterećen, čak saveznički odnos, kao, uostalom, i ja s njegovim ćerkama Izabelom i Sofijom.

 

Koliko je vaš sin zainteresovan za glumu, koji su mu ciljevi u životu?

 

- Luka nikada nije želeo da bude glumac, upravo sprema svoj poslednji ispit na Pravnom fakultetu, tako da se njegove želje pružaju u tom smeru.

foto: Luka Šarac, Privatna arhiva

Jeste li posesivni kada je reč o njegovim izborima ili ljubavima?

 

- I Treća beogradska gimnazija i studiranje prava i sve njegove ljubavi njegov su izbor u koji se nikada nisam mešala. Vaspitala sam sebe da u odnosu majka–sin ne budem posesivna. Na to sam se zarekla još u ranoj mladosti kada sam, kao devojka, imala posla s ljubomornim majkama koje nisu mogle da shvate da su njihovi sinovi odrasli.

 

Koje svoje osobine prepoznajete kod svog jedinca, da li je fizički šarmantan na oca?

 

- Ne želim da moj sin liči na mene ili na svoga oca, već na sebe i da ima svoj put. To ne znači da je mogao da radi sve što mu se prohte, naprotiv, bila sam, i još uvek sam, veoma stroga majka, koja traži od sina da prihvati odgovornost za svoje postupke. Nadam se da sam i pravična, bar onoliko koliko sam to prema svojim studentima.

 

Čime se dičite kada je reč o njemu?

 

- Najponosnija sam na to što nisam nikada morala da se zbog njega stidim.

 

Profesor ste na Fakultetu umetnosti Univerziteta u Prištini, kako uspevate da uskladite rad tamo i život u Beogradu?

 

- Moj život sada izgleda tako da je kofer uvek spreman. Skoro svake nedelje putujem u Kosovsku Mitrovicu na Fakultet umetnosti na kom sam se, osim profesorske dužnosti, prihvatila i uloge prodekana za dramski odsek, gde zajedno s kolegama pokušavam da napravim najbolji dramski odsek u zemlji. Rad s posvećenim i vrednim studentima izazov je, podjednako kao i gluma. Kada osetim da je moja pedagoška metoda doprinela da se student otvori i da se novi glumac rodi, to uzbuđuje i čini me ispunjenom. Jedino teško i protokom vremena sve teže, jeste to što već 22 godine putujem i vozim 700 kilometara tamo i nazad Ibarskom magistralom.

 

U čemu uživate osim u umetnosti, na koji način se relaksirate i održavate svoju vitku liniju?

 

- Pre tri godine sam, na nagovor svoje bivše studentkinje, divne kragujevačke glumice Darije Nešić koja je sada moja instruktorka, počela da idem na časove ajengar joge. Mislim da mi je to, u ovim godinama, koje počinju da budu problematične, najbolja nega i garancija zdravlja. Što se tiče kozmetičarki i frizerki, ne bi imale od čega da žive kada bi se ostale žene ponašale kao ja.

 

Kakvi su vam planovi za budućnost?

 

- Ako doživim da iznedrim još nekoliko sjajnih glumaca i glumica i odigram još nekoliko značajnih uloga, u poslovnom smislu smatraću sebe uspešnom ženom. Privatno, priželjkujem da Luka postane samostalan i svoj, a da Danilov i ja ostarimo zajedno.

 

Preuzeto iz 603. broja magazina Story

makonda-tracker