SLAVLJE U PORODIČNOM DOMU

Suzana Mančić: Spremna sam da postanem baka

0
Šarmantna voditeljka Suzana Mančić ponovo se maksimalno posvetila poslu, ali ne zapostavlja svoje ćerke Nataliju i Teodoru, s kojima je uz verenika Simeona Ocomokosa organizovala žurku povodom kićenja jelke
Foto: Petar Đorđević
Foto: Petar Đorđević
Suzana Mančić
Teodora Natalija

Kićenje jelke bilo je lepše od svih dosadašnjih. Imali smo fenomenalan orkestar, bilo je zadovoljstvo slušati Davora Jovanovića i njegov bend. Posle njih, moji prijatelji svirali su klavir i gitaru bez jedne žice, ali ništa nam nije smetalo i ostali smo do kasnih sati. Sve je bilo savršeno. Bilo je mnogo mladog sveta, došli su Todorini i Natalijini drugari. Volim kada naši prijatelji dovedu svoju decu pa bude fino druženje i svima prija da provode vreme s nama. Hranu je spremila Žaklina ketering, žena koja mi pomaže u kući, pošto ja nisam stigla. U ovo vreme ima mnogo snimanja, događaja, a veče pre žurke organizovala sam i promociju moje nove emisije, tako da sam samo napravila rusku salatu pošto to moja deca vole



Kad god u životu počneš nešto da radiš, važno je da to bude uspešno. Tako je i sada, krenuli smo dosta dobro i veoma sam zadovoljna. Čovek mora da se bori za svoje pozicije, šou-biznis je čudan i tu uvek radite kao da je prvi put. 

Suzanu Teodora

Sve nešto mislim da je rano, da ne žuri... Imala sam drugačije planove sa starijom ćerkom, a onda mi je mlađa naslednica Natalija rekla: Bože mama, ti si imala planove, pa to je njen život, šta ti ima da planiraš! Deca te vrate na pravi put i prosvetle. Kako vreme prolazi, ja sam sve opuštenija, spremna sam na sve i na to da postanem tašta i baka, kako bude neka bude, samo neka mi je  Teodora srećna i zadovoljna

Kada se prvi put otisnula u inostranstvo u neki novi život, poslala sam joj poruku da mi nedostaje, a ona mi je odgovorila: Mamika, navikavaj se. Ništa tužnije nije mogla da mi napiše, ali dobro, živ čovek na sve se navikne.



Teodora je diplomirala, to je za roditelje najbitnije, a Natalija će sledeće godine otkačiti drugu godinu fakulteta. Polako osećam olakšanje, zato što sam stalno bila u nekom grču da upišu i završe školu... Mene je život u nekoliko navrata lepo iznenadio, pa neka bude tako i njima, neka osete šta znači sudbina. Očigledno je da ću naredne godine više posvetiti sebi. Moja sestričina Nevena diplomiraće 2016. i ona odlazi, pa sam mojoj Nataliji rekla: Ostajemo ti i ja same ako i ti ne zbrišeš negde. Mada, možda i ona ode za Ameriku da pravi karijeru fotografa Suzana

Bićemo slobodni strelci raštrkani na sve strane. Natalija ostaje u Beogradu i očajna je jer će morati da šeta psa i ujutru i popodne. Teodora ide u Beč sa svojim verenikom, Nevena putuje u Vroclav, gde je provela godinu dana na studentskoj razmeni. To je dalo ideju Simeonu i meni jer nikada nismo bili u Poljskoj i odsešćemo u Krakovu. Za Božić svi se skupljamo u našem domu jer po tradiciji za taj praznik valja biti kod kuće. 

Piše: Ksenija Konić 
makonda-tracker