Dubioza Kolektiv: Luksuz je reći šta misliš

0
Uoči koncerta u Kombank areni jedan od najpopularnijih bendova u regionu otkriva zašto besplatno sviraju u Bosni, kako protesti leče apatiju i o čemu ne treba govoriti u Rusiji
Dubioza Kolektiv, promo foto
Dubioza Kolektiv, promo foto

Bend čije zapaljive buntovne refrene glasno peva čitav Balkan, a nastupe zakazuju s obe strane okeana, Dubioza kolektiv, ovih dana u centru je pažnje medija iz više razloga. Na prvom mestu velikog koncerta koji će održati u Kombank areni 5. aprila, potom MTV Video Play nagrade za animirani spot za pesmu Kažu, koji je emitovan više od 1.000 puta na najpoznatijoj muzičkoj televiziji, a najviše zbog aktivnog učešća na građanskim protestima u Bosni i Hercegovini, na kojima su tekstovi njihovih pesama dobili sasvim novo, konkretno značenje. Članovi grupe Brano Jakubović, Vedran Mujagić i Armin Bušatlić za Story govore zašto su se priključili demonstrantima iako imaju uspešno umetničko preduzeće, šta je važno da bi se napravio dobar koncert i koje gostovanje im se urezalo u sećanje.

Story: Nedavno ste objavili da nećete praviti komercijalne nastupe u BIH. Zašto?

Brano: Bilo bi neumesno da u trenutku kada se u našoj zemlji dešavaju neki od najvažnijih događaja još od AVNOJ-a, pravimo estradne skupove na kojima ćemo ljudima koji svaki dan protestuju naplaćivati karte. I privatno smo uključeni u proteste i plenume, pa smo odlučili da kao bend pošaljemo poruku solidarnosti u javnost. Nismo na protestima radi raje, već radi sebe.
Story: Mediji u regionu osuđuju nasilje na protestima u Bosni. Šta vi mislite o tome?

Brano: Niko nije rekao šta je izazvalo to nasilje, niti da su zgrade koje su zapaljene za demonstrante simbol sistema i vlasti koja nas tlači poslednjih 20 godina. Njihovim paljenjem hteli smo da se vratimo na nulu i da ponovo gradimo sistem, a proglašeni smo hordom drogiranih navijača.

Armin: Politički spin je da smo huligani instruirani da izazovu državni udar, a mi svojim prisustvom želimo da pokažemo kako smo uz te ljude i da su njihovi zahtevi opravdani.

Story: Plašite li se da političke stranke ne zloupotrebe energiju protesta, kao što se već dešavalo na ovim prostorima?

Vedran: Osnivanje plenuma u 15 gradova, najbolja je stvar koja se dogodila tokom protesta i to garantuje da oni neće biti izmanipulisani. I ranije je bilo demonstracija, padale su i vlade, ali uvek je sledilo razočaranje u novu vlast i apatija. Sada su ljudi odlučili da se samoorganizuju i u ravni šireg društvenog dijaloga pokušaju da pronađu rešenja i premoste vakum koji su političari napravili odmičući se od problema građana i baveći se sami sobom.

Brano: Na plenumima za govornicom možete videti drvoseču sa Bjelašnice, pa profesora sa PMF-a, što se nije desilo od AVNOJ-a.
Protesti su crni oblak nad glavama političara i povučena je jasna linija između ljudi koji su vlast i naroda za koji ta vlast treba da radi.

Story: Uprkos lošem stanju u Bosni, vi ste uspešno umetničko preduzeće?

Almir: To je zato što baš nikako ne zavisimo od vlasti.

Brano: Nismo ucenjeni funkcionisanjem samo u svojoj bašti, sposobni smo da sviramo na drugim mestima. Prošle godine svirali samo dva koncerta u Bosni. Ne živimo od toga i niko ne može da nas uceni otkazom, što rade svakodnevno drugim ljudima. Imamo luksuz da kažemo šta mislimo, a drugi ljudi se boje, i to vrlo opravdano. Mi u stvari radimo najbolje za svoju zemlju: zarađujemo pare u inostranstvu i trošimo ih kod kuće. Izvozimo rad i uvozimo novac.

Story: Šta ćete izvesti za publiku u Areni?

Brano: Trudićemo se da koncert odsviramo što bolje možemo i da budemo što iskreniji sa publikom. Ne zanima nas spektakl sa led ekranima, prskalicama i go-go plesačicama, nego samo dobra i poštena svirka. Na emotivnom planu taj nastup nam je naročito važan, ne sviramo mi baš Arenu svake subote. Nemamo klasičnu tremu, ali osećamo određenu odgovornost koja nas muči gore od treme.

Story: Tokom poslednjih godina obišli ste čitavu Evropu, svirali u Južnoj Americi i Aziji. Šta vam je posebno ostalo u sećanju?

Vedran: Sedamnaest sati čekanja na latvijsko-ruskoj granici!

Brano: Čovek uvek zapamti loša iskustva koja mu lome leđa, a dobrih provoda se po pravilu ne sećaš. U Rusiji smo imali vrlo čudno iskustvo: koncert je bio odličan, publika se baš zabavljala, došao je i direktor festivala na kom smo nastupali, a onda smo najavili pesmu Justice koju smo posvetili članicama grupe Pussy Riot i u publici je nastao muk. Prvi redovi čak su se krili iza ograde.

Almir: Imao sam potrebu da to kažem jer smatram da je neprihvatljivo da neko bude zatvoren zato što je iskazao svoje političko mišljenje, a onda sam shvatio da je to tamo baš problem i da većina ljudi misli kako je to u redu.

Brano: Direktor festivala održao nam je bukvicu posle toga, pa smo shvatili da ima puno zemalja koje uživaju mnogo manje slobode čak i od nas. ■

makonda-tracker